Tako je stidljivo prišla baš kao vrabac u gnijezdu svom, i nasloni na moj obraz – poljubac, topao kao dom. Osjetih da još drhte usne anđela mog…Uvijek slabašne i krhke...
Ovo što čitaš, a nije ti pod moranje, to moj je put da pronađem sebe, ne bih li isplivao bar za tu mrvu iznad ove moje prepolovljenosti između Dva svijeta. Jedan je Njegov, a drugi je moj.
Tako je stidljivo prišla baš kao vrabac u gnijezdu svom, i nasloni na moj obraz – poljubac, topao kao dom. Osjetih da još drhte usne anđela mog…Uvijek slabašne i krhke...