JUTARNJI SMISAO NOĆNOG BESMISLA

JUTARNJI SMISAO NOĆNOG BESMISLA

Tako je stidljivo prišla
baš kao vrabac u gnijezdu svom,
i nasloni na moj obraz –
poljubac, topao kao dom.

Osjetih da još drhte
usne anđela mog…
Uvijek slabašne i krhke
usne anđela mog…

Jedva dočekah reći
da imam obraza dva,
a kod nas se poljupcem trećim
usna – usnom pozdravlja.

O, čovječe mali,
zar niko te učio nije?
Vidiš da krila nisu ti dali
pa kako ćeš onda u visine?!

Reče mi anđeo moj…

Htio sam zubima taknut vrh prsta
pruženih ruku ka nebu.
Ali niko nikad ne dokuči zvijezde,
samo ih pogledom grebu.

Tako, i anđeo moj!

Herzog, Sarajevo, 13.07.2015.

Autor

Herzog

Herzog

Nekad davno postojao je Heros ( nema veze sa Erosom, nego obzirom da sam Hercegovac pa sam htio koristiti Hero, ali bilo zauzeto pa dodao slovo „S“,) i blog „Društvo mrtvih pjesnika“ ( nema veze ni sa kakvim filmom, jednostavno bilo je takvo vrijeme neke tinejdzerske depresije). Da ne bih svaki put objašnjavao ovo gore iz zagrade počinjem da koristim Herzog ( ime koje sam dobio iz već očiglednog razloga ). U doba prije Facebooka, prije Twitera (koji više nije ni to), prije Instagrama, i svih ostalih nenabrojanih društvenih mreža koje iskaču iz džepa momentalno, postojao je blogger.ba, mjesto svih nas, izgubljenih tragača za utjehom. Još u mojim tinejdžerskim danima te 2005 godine kreirao sam blog, pod gore već navedenim nazivom, gdje sam pisao poeziju. 29. Augusta. Na godišnjicu Povelje Kulina bana. To moje poetično blogersko djelovanje trajalo je godinu i 2 mjeseca. Iz meni i dan danas neobjašnjivih razloga napuštam tu scenu. Međutim, nakon 18 godina ( Maj 2024 ), od zadnjeg posta objavljenog na blogu, sjetio sam se šifre bloga ( nisam mogao raditi povrat šifre preko emaila, jer email više ne postoji – koristio Hotmail), i ev plovim vlastitim stihovima, trepereći valovima napisanog. Našao sam svoje riječi.... i mislim da je red da se posvetim njima. Pa vrijeme je...

Komentariši