Čvor   Govorit će kamen, i školjka u moru… Sve će to da oživi… Prepoznat će oni, svaku nam boru. Reći je Njemu, da presudi… Ti odavno čekaš, u sobi, na presudu, U četiri zida, tijesno je… Pred crve si stavljen, njima na posudu. Već stižu te, sve tvoje nevolje… ( Pa ti gledaj kako…

Nastavi čitanje →

Strah Svakom dati ruku prijateljstva, Znači biti naivan i glup. Svi smo samo jedno parče kruha, A život, nož, hrđav i tup. Pa kad stane pucat, kao suha kora. Zadnja nit što ti snove veže. Govor počne mucat, izbezumljen od mora, Koje nosi buru, pred kojom ljudi bježe… ( A treba to sve, pred Njim…

Nastavi čitanje →

Misterija Ne mogu to dokučit’, slatku tajnu što u tebi tinja. I evo me k'o zbunjena riba, kad po suhome pliva. Mnogo ne govoriš, a sve što kažeš zvuči iskreno, Makar jedna tiha riječ, meni je dovoljno. I veo te tajne stavljaš kraj mene, Da ne vidim što čuvaš unutra. Ko leži u kutu misli…

Nastavi čitanje →

Osmjeh iz novina Sramota je, pokloniti osmjeh, nama ludima. Tako zovu nas, od milja… Jer osmjeh se, poklanja samo onima, Što za svaki tvoj pokazan zub, On plaća u dukatima – ma ne budi glup! Osmjeh se, još samo može naći u novinama. To što daješ, osmjeh to nije… To je samo puder i olovka……

Nastavi čitanje →

Nismo mi ni tako sjajni Kad u čovjeku prokuha bijes, Poput gladne zvijeri napada. Spremi se da vidiš monstruma, Grube riječi poklanja. Biti strpljiv teško je, Kad od riječi šamare dobivaš. A još gore postaje, Kad sve istom mjerom uzvraćaš. ( Sve zbog tajni…i sve zbog tajni… ) I ono što tad si htjela reć’,…

Nastavi čitanje →

Ne pamte se licemjeri K'o balon ispunjen od daha, Na vjetru s juga ja plovim do tebe. Nosim za te korpu straha… Nadam se bez potrebe. Zadnja iskra, što vatru drži. Na kraju će da utihne. Baš kao što će i moje ime, U zaboravu da potone… ( A možda i opstane… ) O, kako…

Nastavi čitanje →

Lakši put Najlakše je, valjda, okriviti druge. Kad život postane kamen i trnje. Pa šta ako ne ide sve od ruke? Zar mora se piti iz čaše krnje? Jednom se svako probudi krivo, Pa lijevom nogom započne dan. U glavi mu bude mutno i sivo, Postane lijen i nemaran… ( Sebe povrjeđuje… ) Najlakše je,…

Nastavi čitanje →

Kamen u srcu Kako je glupo postati nekom, Ni slovo ni riječ, ni glas ni ime. Ostaje platno sa njenim likom, Kamen u srcu da hvalim se njime. Kradem joj platno, boju i kist. Da naslikam ljubav ja za nju. Na vječnom sam drvetu, tek opali list, Što ljudi ga gaze po blatu. ( Gaze…

Nastavi čitanje →

Umoran od svega Stislo me vrijeme, predaha mi ne da. Zahtjeva od mene, traži da se preda. Oduzeta kruna, kraljevne Sudbine, Ukradeno žezlo Mora i Dubine. Mori me ona… Što okreće glavu, od mene daleko. Traži mog klona… Da on bude joj neko! ( Odbacuje mene, što bio sam tu, uvijek za nju…) Objavljujem rat,…

Nastavi čitanje →

Bezvoljan Još jedan dosadan dan, Ja opet bezvoljan. Što ljudi mi govore, to smisla nema, Gluhom su čovjeku, sva usta nijema. Ništa mi ne znači, ljepota, kojoj se dive, Slijepom su čovjeku, sve boje, crne i sive. Divno bi bilo, bar jednom, čuti riječi, Slušati ptice, uživati u sreći. Divno bi bilo, bar jednom, gledati…

Nastavi čitanje →